Prvu fudbalsku loptu u Prijedor su donijeli 1918. godine Sveto Radetić, Stevan Mitrinović i Pero Čanak, koji je loptu kupio u Austriji. Godine 1919. službeno je osnovan „Prijedorski nogometni klub“, koji je 1925. godine dobio ime „Slavija“. Prvu zvaničnu utakmicu fudbaleri „Prijedorskog nogometnog kluba“ su odigrali protiv „Slobode“ iz Bosanskog Novog i izgubili rezultatom 10:0. Ova utakmica odigrana je kao uslov da bi se Klub mogao registrovati u Podsavezu i tako uključiti u redovna takmičenja

Godine 1922 u Prijedoru osnovan je FK „Građanski“. Prema podatku iz 1924. godine prve fudbalske sudije u Prijedoru bili su Stevo Mitrinović, Sveto Radetić i Milutin Čanak Godine 1925. u Prijedoru je izgrađen prvi stadion sa tribinama. Stadion je bio na Urijama iza osnovne škole, na zemlji Josipa Mana. Uređenje stadiona pomogli su bogatiji građani, kao što su: Mićo Ćosić, Rafo Grgić, Osman Murselović, Nikola Tomčić i drugi. Drugo prijedorsko igralište izgrađeno je pored željezničke stanice, koji nije tu dugo ostalo pošto se plaćala visoka zemljarina.

Godine 1925. osnovan je u Prijedoru FK „Borac“, koji je imao igralište u Lukovici. Dvadeset i trećeg maja 1928. godine osnovan je u rudarskom gradiću Ljubija Fudbalski klub “Rudar”Ljubija Godine 1930. osnovan je u Prijedoru radnički klub FK „Mladost“. Pored navedenih klubova prije Drugog svjetskog rata postojao je u Prijedoru FK „Hajduk“, a u Kozarcu FK „Zmaj“.

Nakon rata oživljavanju fudbala posebno su dali doprinos Fabrika celuloze u Prijedoru i Rudnik \eljeyne rude „Ljubija“ u Ljubiji. U Prijedoru su osnovani fudbalski klubovi „Grmeč“, „Željezničar“. „Jedinstvo“ i „Mladost“. Godine 1954. osnovan je FK „Celuloza“, da bi se 1958. godine spojili „Mladost“ i FK „Celuloza“ u FK „Radnički“. FK „Željezničar“se ujedinio sa FK „Radnički“ u OFK „Prijedor“ 1965. godine. Sa OFK „Prijedor“ će FK „Rudar“ Ljubija u narednim decenijama imati više nego dobru saradnju i potpisati ugovor o zajedničkom radu. Godine 2005. fudbalski klubovi FK „Rudar“ Ljubija i OFK “Prijedor“ postali su jedan klub - FK „Rudar-Prijedor“.

Prvi javni nastup FK “Rudar” Ljubija bila je prijateljska utakmica u Ljubiji početkom 1929. godine sa Fudbalskim klubom “Hajduk” iz Prijedora. Igralo se loptom koju su kupili sami igrači na malom igralištu u Ljubiji, koje se nalazilo na mjestu gdje je sada park sa spomen obilježjima. FK “Rudar” je pobijedio sa 2:1. Prema sačuvaim podacima dres “Rudara” na prvoj njegovoj utakmici su nosili: Branko Bjekić, Sadik Burazerović, Milan Prerad, Ivan Sedlaček, Toni Hribar, Drago Nedić, Poldek Mastinjak, Jovo Gvozden, Tone Vikić, Josip Brečević i Božidar Veslić. Među najboljim fudbalerima toga vremena bili su još Ivica Sedlaček, Božo Jelisić i Nikola Lukić.

U prvim godinama FK “Rudar” Ljubija nije učestvovao u zvaničnim takmičenjima zbog nedostatka finasijskih sredstava. Na prijateljske utakmice u obližnji Stari Majdan se odlazilo pješice, a zaprežnim kolima u Prijedor i u Bosansku Dubicu.

FK “Rudar” Ljubija je od svojih prvih koraka uspostavio prisne veze sa radničkim fudbalskim klubovima u Bosanskoj krajini i šire, kakvi su bili: FK “Borac” Banjaluka, FK “Mladost” Prijedor, FK “Jedinstvo” Bihać, FK “Sloboda” Bosanski Novi, FK“Borac” Drvar, FK “Borac” Bosanska Dubica, FK “Velež” Mostar, FK”Split” , FK “Borac” Čačak, FK“Radnički” Kragujevac i drugima.

U periodu teške ekonske krize od 1931-1933. godine Rudnik “Ljubija” gotovo nije radio. Mnogi rudari ostali su bez posla i sredstava za život. Prestala je i svaka društvena aktivnost, pa I fudbalska.

Privredno stanje popravilo se tokom 1934. i 1935. godine. Sa radom Rudnika oživio je i rad FK “Rudar”. O tome svjedoči i ovaj podatak: U nedjelju, 26. jula 1936. godine na igralištu “Slavije” u Prijedoru odigrana je prijateljska utakmica između “Rudara” i “Zmaja” iz Kozarca. Iako je vladala gotovo neizdrživa vrućina utakmicu je pratio veliki broj gledalaca, a sudio je sudijski kandidat Lj. Batoz. Zeleno-crni su bili daleko bolji i pobijedili sa 6:1 (4:9).

U biografiji FK “Rudar” Ljubija treba posebno istaći doprinos doktora Mladena Stojanovića. On je bio dugogodišnji ljekar u Rudniku, veliki humanista, a poslije i legendarni vođa kozarskih partizana. Godine 1936. doktor Mladen je kupio iz svojih sredstava Fudbalskom klubu“Rudar” Ljubija kompletnu opremu, a igračima koji su odlazili na utakmice, davao je džeparac za troškove putovanja.

U avgustu i septembru 1940 godine, u poznatom štrajku ljubijskih rudara aktivno su učestvovali igrači Fudbalskog kluba “Rudar”Ljubija.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata FK “Rudar” Ljubija prekinuo je rad. Mnogi igrači su kao borci partizanskih jedinica učestvovali u NOB- u, mnogi su u toj borbi poginuli za slobodu.

Ljubija i Prijedor definitivno su oslobođeni 7. septembra 1944. godine. Počinje vrijeme obnove zemlje i ogromnog entuzijazma omladine i svih ljudi toga vremena. A gdje je mladost, tu je naravno i fudbal. U julu 1945. godine rudari su odigrali prvu fudbalsku utakmicu na starom igralištu u Ljubiji sa partizanskom jedinicom koja je tu bila stacionirana. Do kraja te, a zatim kroz cijelu 1946. godinu odigrano je više prijateljskih utakmica, kroz koje je postepeno formiran i izgrađivan prvi zvanični tim poslijeratnog “Rudara”.

U 1947. godini FK “Rudar” je registrovan u Fudbalskom podsavezu Banja Luka. Prvu zvaničnu poslijeratnu prijateljsku utakmicu FK “Rudar” Ljubija je odigrao 1947. godine u Sanskom Mostu sa ekipom FK “Podgrmeč”.

Godine 1948. u Ljubiji je izgrađen stadion normalnih dimenzija, što je omogućilo uključivanje u zvanična takmičenja. Već 1948. godine FK “Rudar” je učestvovao u takmičenju za Kup Maršala Tita. Utakmice FK „Rudar“ pokazale su da je ljubijskim rudarima, omladini i cjelokupnom stanovništvu obje Ljubije, i Gornje i Donje, i svih naseljenih mjesta oko njih, Fudbalski klub „Rudar“ značajniji od samog fudbala. FK „Rudar“ je postao sinonim za sve što je pošteno, pravedno i napredno. Takvi su bili stanovnici Ljubije i takav je bio njihov FK „Rudar“.

FK “Rudar” je prvi veći uspjeh postigao 1952 godine osvajanjem drugog mjesta u Oblasnoj ligi. Bio mu je potreban samo neriješen rezultat sa FK “Borac” u Banjaluci, pa da uđe u tada veoma jaku Republičku ligu Bosne i Hercegovine. FK “Borac” je pobijedio sa 4:2. Deset godina kasnije, 1962. godine, “Zeleno-crni” su ušli u Međuzonsku ligu. Fudbal je bio taj koji je spajao sve ljude u rudarskoj Ljubiji, bez razlike na vjeru, naciju, dob i spol - Jedan FK „Rudar“, jedno srce i jedna Ljubija. Kada je u Ljubiji igrao FK „Rudar“, u kućama niko nije ostajao. Na utakmice su išle i žene, i babe i bake i vodile djecu. Svaki klub koji je došao u Ljubiju da sa „Rudarom“ igra fudbal pošteno i bez grubosti bio je u rudarskoj „Ljubiji“ drag i poštovan gost, a ako je bio bolji i pobijedio pošteno, bio je ispraćen aplauzom.

Nakon tri bezuspješna pokušaja u tadašnjoj Krajiškoj zonskoj ligi FK “Rudar” je 1967. godine prvi put ušao u savezni rang, u Zapadnu skupinu Druge lige. Za ulazak u Drugu ligu FK “Rudar” je igrao kvalifikacije sa “Slavenom” iz Živinica i “GOŠK-om” iz Dubrovnika. U Dubrovniku je FK “Rudar” Ljubija igrao neriješeno 1:1 i tako je postao drugoligaš. I u Donjoj i u Gornjoj Ljubiji navijači su oduševljeno dočekali fudbalere i na rukama ih iznijeli iz autobusa i unijeli u Radnički dom. Ulazak u Drugu saveznu ligu izborio je tim u sastavu: Izetagić, Bevandić, Baškot, Mustedanagić, Miljević, Radinović, Dervić, Bećarević, Bekan, Porobić i Gombović.

Vremenom, rudarstvo se razvijalo pa su novi rudnici željezne rude otvoreni i u drugim dijelovima opštine Prijedor. U Prijedor se preselila uprava Rudnika i Prijedor je postao centar proizvodnje željezne rude. Godine 1967. u Prijedor se preselio i FK „Rudar“ . Preselio se zbog toga što mu je za takmičenje u Drugoj ligi bio potreban veći stadion na koji mogu da stanu svi koji žele da gledaju njegove utakmice. Ubrzo po preseljenju FK „Rudar“ je postao ponos građana Prijedora, Potkozarja i Podgrmeča.

Godine 1970. FK „Rudar“ je u šesnaestini finala Fudbalskog kupa Jugoslavije igrao u Beogradu sa prvoligašem OFK „Beograd“,U ovom susretu „Rudar“ je poražen sa 2:0. Utakmicu je direktno prenosila TV Jugoslavije. Za FK „Rudar“ su igrali: Janković, Omerbašić, Porobić, Talić, Milijević, Okanović, Ličina, Damjanović, Torić, Bevandić i Gombović.

U sezoni 1970/71 FK “Rudar” je izborio pravo učešća u kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu fudbalsku ligu. U prvom kvalifikacionom susretu u Zrenjaninu 1971. godine, FK “Proleter“ Zrenjan - FK Rudar” Ljubija 5:0. U dramatičnoj utakmici u Prijedoru ,, FK „Rudar“ je pobijedio sa 1:0. Igrali su: Porobić, Janković, Škondro,Talić, Baškarada, Mandić, Hidić, Damjanović, Ličina, Crnkić, Radinović i Gombović. Trener je bio Radoslav Zubanović.

U sezoni 1971/72. godine FK “Rudar” je ponovo učestvovao u kvalifikacijama za ulazak u Prvu ligu. Protivnik mu je bio “Spartak” iz Subotice. U Subotici FK “Rudar” je prikazao brilijantnu igru i igrao neriješeno 2:2. Za uzvratnu utakmicu u Prijedoru je vladala neviđena atmosfera. Od srijede do nedjelje po ulicama Prijedora, Sanskog Mosta i Ljubije defilovale su kolone navijača sa zastavama i skandirale “Rudar!”, “Rudar!”. Očekujući trijumf Ljubijanaca na stadionu se okupilo preko 10.000 navijača iz čitave Bosanske Krajine. Opterećeni važnošću susreta i velikom željom da se dokopaju prvoligaškog društva, u kojem su po kvalitetu zaslužili da igraju, fudbaleri “Rudara” izgubili su na svom terenu utakmicu sa 1:3. U ovoj uspješnoj generaciji igrali su: Janković (Hidić), Vukelja, A. Bašić, Porobić, Škondro, Gombović, Vidović, Ličina, Mandić, Bevandić, Damjanović(Crnkić). Trener je bio Radoslav Zubanović.

Poraz je imao dalekosežne posljedice. Takmičenje u sezoni 1971/72 FK “Rudar”je završio na dnu tabele i prešao u niži rang takmičenja - Republičku ligu.

Godine 1974. FK “Rudar” je u Jugokupu stigao do četvrtfinala.

Godine 1976. “Rudar” se ponovo vratio u Drugu Saveznu ligu, Zapad. U sezoni 1976/1977 “Rudar” je zauzeo 13. mjestio, a u sezoni 1977/78 vrlo dobro šesto mjesto, a u sezoni 1978/79 ponovo je izgubio drugoligaški status.

U decembru 1979. godine oproštajnu utakmicu odigrala je cijela generacija fudbalera koji su dali značajan doprinos fudbalu i svome klubu: golman Miroslav Janković, Ivo Baškarada, Omer Bašić, Kemal Porobić, Ante Gombović, Nikola Bevandić, Simo Damjanović, Slobodan Ličina, Aki Bašić, Nemsko Ramulić i Ivo Okanović.

Na kraju sezone 1980/81 FK “Rudar” je 21. juna odigrao posljednju utakmicu u Republičkoj ligi i ispao u Regionalnu ligu, grupa Sjever. Povratak počinje 1983. godine. Osvajanjem prvog mjesta u Regionalnoj ligi “Rudar” je stekao pravo da se bori za ulazak u viši rang takmičenja. Iz dvije utakmice sa “Podrinjem” iz Janje “Rudar” je bio bolji, tako da je 1983. godine ponovo postao član Republičke lige.

U sezoni 1984/85. “Rudar” je bio najbolji u Republičkoj ligi i trijumfalno se po treći put vratio u Drugu saveznu ligu. Povratak u Drugu ligu izborila je ekipa u sastavu: Sead Rešić, Vitomir Samardžija, Muhamed Cerić, Sabid Sadiković, Vinko Škondro, Mladen Parhamov, Vinko Samardžija, Goran Pekija, Zoran Vuković, Mirzet Bejzurić, Zlatko Abdulović, Fahrudin Bihorac, Edin Begović, Mladen Ćulum, Ilija Marin, Žarko Mandić, Bajram Zgog, Novo Bešević, rezerve: Panić, Hrvat, Duratović, trener Nikola Bevandić.

U sezoni 1987/88. FK “Rudar” je nedostajala bolja gol razlika, ili samo jedan bod, pa da se plasiraja u novostvorenu Jedinstvenu drugu ligu Jugoslavije.

U sezoni 1988/89 FK“Rudar” se takmičio u Medjurepubličkoj ligi grupa Zapad. Na kraju prvenstva FK “Rudar” je zauzeo prvo mjesto u ovoj ligi i plasirao se u Jedinstvenu drugu ligu Jugoslavije.

U Kupu Jugoslavije FK “Rudar“ je 1990. godine stigao do polufinala. Do polufinala „Rudar“ je izbacio iz Kupa dva prvoligaša: FK „Vardar“ i FK „Vojvodina“, a u polufinalu je igrao sa FK „Velež“. „Rođeni“ su u prvom polufinalnom susretu zabilježili minimalnu pobjedu od 1:0, a pobjedonosni pogodak postigli su iz sumnjivog penala. Velež je u tom susretu bio i miljenik sreće, jer su „rudari“ propustili nekoliko povoljnih prilika za gol. Revanš utakmica na Gradskom stadionu u Prijediru pred više od 6.000 gledalaca. Rezultat je bio 1:0 za „Rudar“, a strijelac je bio Bijeljac u 86 minutu. U izvođenju penala pobijedio je „Velež“je bio bolji. Za FK „Rudar“ su igrali: Rešić, Madžo, Drljača, Lukić, Bihorac, Kevrić, Mušić ( Karaman ) Vojkić, Kaltak, ( Zdjelar ) i Bjeljac. Trener FK „Rudar“ je bio Radoslav Zubanović.

Kada su 1992. godine izbila ratna dejstva na području Bosne i Hercegovine i opštine Prijedor FK „Rudar“ je prestao sa radom. Pa i tada, u najtežim vremenima, fudbalski zaljubljenici ponovo su okupili igrački kadar. Formiran je novi FK „Rudar - Prijedor“, kojeg sačinjavaju dotadašnji FK „Rudar“ Ljubija i OFK „Prijedor“. Završetak rata, 1995. godine, FK „Rudar Prijedor“ je obilježio igranjem dvije utakmice u finalu Kupa Republike Srpske protiv banjalučkog FK „Borac“. Prvi susret u Prijedoru završen je remijem 2:2, pred oko 10.000 gledalaca, a u revanšu u Banjaluci pobijedio je FK „Borac“ sa 3:2. Oba susreta direktno je prenosila Radiotelevizija Republike Srpske. Slika koja je otišla u svijet bila je nevjerovatna jer je pokazala da je fudbal opet postao na ovim prostorima najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Od 1995. godine FK „Rudar Prijedor“ se takmiči u ligi Republike Srpske. U dosadašnjih 14 prvenstava Republike Srpske 12 puta je igrao u Prvoj ligi Republike Srpske i 2 sezone je igrao u Drugoj ligi Republike Srpske.

Takmičarsku sezonu 2008/2009. godina „FK „Rudar- Prijedor“ završio je više nego ubjedljivo na prvom mjestu i plasirao se u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.

Ulazak u Premijer ligu izborio je tim u sastavu: Kondić, Despotović, Dobrijević, Muzgonja, Ilinčić, Kovačević, Brkić, Stijepić, Kantar, Golić, Kecman, Dašić, Kotoran. Trener Darko Nestorović, sportski drektor Mladen Zgonjanim, predsjednik Upravnog odbora kluba Branislav Riokvić, predsjednik Skupštine kluba Božo Grbić.

Nakon plasmana FK “Rudar-Prijedor” u Premijer ligu, 17. juna 2009. godine počela je rekonstrukcija Gradskog stadiona u Prijedoru, kako bi stadion zadovoljio propise Fudbalskog saveza BiH. Vrijednost radova prve faze iznosi oko 300.000 KM, a sredstva je obezbijedila Opština Prijedor.

Vrijeme je pokazalo da su mladi u vremenu u kojem živimo zainteresovani za sport i prave sportske vrijednosti, da jednako vole „Rudar-Prijedor“ kao i generacije u proteklih 80 godina njegovog života i postojanja. Došli su „ neki novi klinci“ i pokazali i dokazali da su možda i veći fudbalski majstori od njihovih prethodnika i učitelja.

U njegovih 80 godina, do sada, FK „Rudar“ je imao i padova, neuspjeha i loših vremena, jer u sportu se ne može uvijek pobjeđivati jer i „oni drugi“ takođe se trude da budu dobri i bolji od svog suparnika. U takvim „vremenima“ navijači „Rudara“ su uvijek ostajali uz svoj „Rudar“, nikada i nizašta ga nebi napustili, a poslije kiše uvijek bi granulo sunce.

Sutra je novi dan, veliki dan za FK „Rudar-Prijedor“, za njegove navijače i poštovaoce i sve građane opštine Prijedor .Igra se prva utakmica u Premijer ligi BiH na obnovljenom i uljepšanom Gradskom stadionu u Prijedoru. Neka vam je srećno, rudari!

AUTOR TEKSTA : Vladimir Krčkovski